Ako je točno da je, od gladnoga, više u potrebi tko je neželjen ili sâm – možemo li nešto učiniti?
Čini se da je ono što činimo na našoj školi prikupljajući pomoć za djecu Doma na Savici kap u moru.
Najveća bolest današnjice i najstrašnije siromaštvo nisu ni guba ni TBC – najveća bolest je samoća, osjećaj da nisi voljen. Više je u svijetu gladi za ljubavlju, poštivanjem i uvažavanjem, nego li za kruhom! Možda netko misli da siromaštvo treba povezati s gladi, golotinjom, beskućništvom!? Najveća glad je strah od nebrige, nevoljenosti, neprihvaćanja! Moramo započeti u svojim kućama popravljati ovu vrst bijede.
 |
Čini se da je ono što činimo na našoj školi prikupljajući pomoć za djecu Doma na Savici kap u moru. No, more bi bilo manje, kad bi ta kap manjkala! Stoga smo, obilježujući Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, obradovali sebe i, nadamo se, razveselili druge. Smišljajući cijene za malenkosti što smo ih priredili, postupili smo tako, da se nadamo da su i slasticama i cijenom svi bili – zadovoljni…. Bilo je slatkoga, bilo je slanog … |
Sve što se prodavalo i ove je godine bio plod radâ marljivih učenica, dobrih mamâ i bakâ, administracijskoga osoblja, naših profesoricâ.
… Najposlije, mala srećica doći će do Savice … Od nas – MALO, ali REDOVITO – nastojimo, barem …
Skromnu veselicu otvorio je naš zbor koji je pjevao o Kruhu Života.
Uslijedio je nastup vokalno-instrumentalnoga sastava naših momaka – njihovo je ime u skladu s vremenom – djeluju kao PRAZNA LEPINJA.
O njima nismo ništa znali – ni veliki, ni mali pa smo svi bili iznenađeni. Premda su odlučili svirati nelagane originale, lijepo ih je bilo slušati! Srdačno i iskreno pozdravili su ih i učenici i profesori! Možda potonji nisu očekivali TAKO DOBRU GLAZBU pa su spočetka bili suzdržani, ali je to vrlo brzo iščezlo.
Odmor je bio malko duži ….