IX. gimnazija Zagreb

Gošća tribine bila je mlada pjesnikinja Lara Mitraković. Lara je podrijetlom s otoka Visa, iz Komiže, a u Zagreb dolazi 2011. godine. U Zagrebu Lara završava studij Kroatistike i Sociologije te izdaje dvije samostalne zbirke pjesama – Brojanje pogrešaka i Dva puta za jug.  

Laru je u učionici dočekalo više od 70 ljudi – većinom učenika naše škole, zatim ravnateljica, profesori i knjižničarka. Tribinu je vodila profesorica Maja Meczner.  

Lara je tijekom jednog školskog sata odgovara na niz pitanja vezana uz poeziju i umjetnike, ali i na pitanja o sebi, svojim emocijama, unutrašnjim borbama. Tribinu je započela s nekoliko rečenica o sebi, rečenica u kojima je pokazala učenicima da umjetnici nisu „neka tamo bića“, već da i ona, poput svih, radi, izlazi, voli, pati i živi jedan sasvim uobičajen, a opet poseban, život. Baš poput svakoga!  

Okupljenima je govorila o svojoj ljubavi prema poeziji koja se rodila još u 5. razredu kada se zaljubila u poeziju Arsena Dedića, kako je bila „neobičan lik“ u razredu jer je uvijek razumjela poeziju i kako je imala svega nekoliko prijatelja s kojima je gajila jednake interese u području književnosti, ali kako je i to dovoljno. Ohrabrila je učenike da osjete poeziju, a i pokazala im da razumijevanje polazi od tog osjećaja – nekome lakše, nekome teže.  

Zatim je učenicima pročitala dvije svoje pjesme Crvene hlačice i Majci umjesto unuka nakon čega su učenici izricali vlastiti doživljaj ili emociju koju su osjetili tijekom čitanja svake pjesme zasebno. Uspoređujući vlastitu emociju s emocijom autorice, učenici su uspjeli približiti se autorici.  

Zadnji blok pitanja odnosio se na namjenu umjetnosti. Ističući kako nisu sve umjetnosti svima lake za razumijevanje, Lara govori kako je njoj ples najteži oblik umjetnosti i kako se, zajedno sa svim našim manama, takvima trebamo prihvatiti. Također, Lara ističe kako je umjetnost pisana u isto vrijeme i za autora, ali i za čitatelja jer će svatko u umjetnost utkati nešto svoje, nešto posebno što i jest čar umjetnosti.  

Blokovi pitanja bili su isprekidani učeničkim pitanjima, za koje Lara kaže da su bila odlična i da odrasli ljudi tako nešto nikada ne bi pitali. Nizala su se pitanja od stvaralaštva do izdavanja zbirke pa smo tako saznali da je za izdavanje zbirke potrebno i nekoliko godina, da se pjesme nakon pisanja dorađuju, kako možda jedna od sto pjesama ispadne isprve dobra, kako ne postoje preintimne pjesme za Laru (jer uvijek može reći da pjesma ne govori o njoj), a i kako je kruška nekada samo kruška.  

Lara je tribinu zaokružila čitajući pjesmu Fakboji se ne ljube na rastanku čime je posebno pridobila mladu publiku koja je istaknula kako im je ova pjesma puno bliža i jasnija za razumijevanje.  

Hvala svim sudionicima prve književne tribine i nadamo se da se vidimo na sljedećoj!